Zašto moje dijete nije …?

  • Objavljeno: 27/04/2018
  • Autor:

Kao i u sportu, u odgojnom ili u obrazovnom sustavu, tako i u izviđačima postoji pravo i najbolje vrijeme kada se s djecom nešto može početi raditi. Neki roditelji toga nisu svjesni, ali programski voditelji moraju biti.

„Hrvatska je zemlja s tisuću izbornika“. Kažu li ono tako u reklami za Žuju? Netko je to uočio i javno i javno očitovao, no nije tako samo s nogometom, u kome svatko od nas zna bolje što je izbornik trebao učiniti, nego li on sam. Mi smo takvi i u financijama. Bolje ih znamo i razumijemo od ministra financija i profesora s ekonomskog fakulteta. Svi smo si dopustili razmišljati kakva bi trebala biti u konačnici Kurikularna reforma; treba li potpisati Istambulsku konvenciju; je li Ivica Todorić kriv ili nije … Blago državi s tolikim stručnjacima. Zato i jesmo jedna od najrazvijenijih i dobrostojećih zemalja u regiji i šire!

Svaki tata najbolje zna da njegov sinek odlično igra nogomet i da je trener korumpiran, jer njegovom malom ne daje dovoljno prilike da igra i da se dokaže. Njegov sin marljivo trenira i odlično igra teni, ali ga trener ne voli i zato već nije na pragu Wimbledona. Voditelj zbora „napalio“ su se na mamu „one male“ i zato je ona dobila solo dionicu, iako moja kćer puno bolje pjeva. Moj mali je već odavno trebao nositi crveni pojas iz karatea, da ga trener ne mrzi. Zvuči li vam poznato?

Jednako tako svaki roditelj, bolje od nas, skautskih voditelja; zna da se cijela grupa urotila protiv njegovog djeteta i uvijek je on za nešto kriv iako se drugi jednako ponašaju prema njemu; ona mala je postala predvodnica iako ide na izviđače tek godinu dana, dok moja ide već šest godina i ne puštaju je da napreduje. Svaki roditelj zna kada je vrijeme da njegovo dijete prijeđe iz kategorije u drugu, da iz poletaraca prijeđe u poletarce i da konačno dobije dulju maramu … a riječ je samo o „običnoj krpi oko vrata“!

Što si ti voditelji umišljaju, zašto gnjave i postavljaju pravila!? Zašto je djeci i vama toliko bitno kada će je dijete staviti oko vrata, ako je riječ o običnoj krpi? Zašto je djeca toliko žele i iščekuju? Zašto zaista doživljavaju kao kaznu, sankciju skidanja marame s vrata?

Kao i u sportu, kao i kod vatrogasaca, kao i u školi ili dječjem vrtiću, koje vašu djecu također odgajaju i uče brojnim korisnim životnim vještinama, tako i skauti imaju jasna pravila postupanja. Imaju svoje ciljeve, očekivane ishode učenja, uvjete i pravila nagrađivanja, usvajanja naprednijih stupnjeva znanja i mogućnosti preuzimanja određenih dužnosti.

Nema svatko razvijenu vještinu rada s djecom. Kod svih ne prepoznajemo ljubav prema radu s djecom, ne vidimo vještinu i želju za prenošenjem stečenih znanja, nisu svi jednako odgovorni prilikom izvršenja preuzetih obveza i dužnosti.

Niti sva djeca ne polaze u školu sa šest godina. Neki su za upis spremni i ranije dok neki dovoljnu zrelost za učenje razvijaju nešto kasnije. To procjenjuju stručne službe: školski psiholozi, pedagozi i defektolozi. Oni daju preporuku roditeljima. Roditelji isto tako mogu tražiti odgodu, ako za to postoje razlozi.

Možda upravo kasniji polazak u školu određuje i mogućnosti i brzinu napredovanja djeteta prilikom usvajanja gradiva, a tako i njegov uspjeh u ostvarenju ciljeva, psihološkoj stabilnosti djeteta i prevenciji trauma koje dolaze s neuspjehom. To ću ipak prepustiti psiholozima i socijalnim pedagozima. No, svakako ne treba požurivati dijete niti u svladavanju izviđačkog programa, jer ono što dijete u razvojnoj dobi od 12 godina može svladati, ne znači da može svladati i dijete od 10 godina.

Učiti dijete u trećem razredu što je azimut, da je to kut između pravca magnetnog sjevera i pravca određenog objekta u odnosu na ishodišnu točku … što će to značiti djetetu koje nikada nije čulo za stupnjeve, za to da puni krug ima 365 stupnjeva, niti zna koliki je kut od 75 stupnjeva. Nadam se da me razumijete.

Što pojedino dijete može svladati, što ga prema iskazanom interesu može zanimati i koju tematiku možemo s njim obrađivati, a ovisno i o tome što djeca prema nastavnom programu u pojedinom razredu osnovne škole uče, pratimo i prepoznajemo mi, programski voditelji, i sukladno tome odlučujemo kada je najbolje vrijeme da neko dijete prijeđe iz niže uzrasne kategorije u višu (iz poletaraca u mlađe izviđače). Tako i u sportu postoji pravilo kada dijete može prijeći iz kategorije juniora u kategoriju seniora, a isto tako jasno je definirano do kada dijete ne smije započeti s treninzima u teretani. Kada govorimo o izviđačima, dijete u četvrtom razredu nikako ne može i ne smije prijeći u kategoriju mlađih izviđača, ma koliko god to nekog roditelja smetalo ili bi u protivnom na svoje dijete bio ponosan.

U Savezu izviđača Hrvatske članstvo je podijeljeno prema dobnoj granici:

  • pčelice i poletarci: od 6 do 11 godina;
  • mlađe planinke i izviđači: od 12 do 15 godina;
  • istraživači – starije planinke i izviđači: od 16 do 20 godina;
  • mlađe brđanke i brđani: od 21 do 26 godina;
  • starije brđanke i brđani stariji od 27 godina

Novi program, prema kojem tek idemo, te ga sukladno kadrovskim i organizacijskim potencijalima udruge lagano uvodimo, uz napomenu kako dobar dio radnih materijal za prelazak na novi program još nije priređen, a provedbu samog programa još uvijek testiramo i otklanjamo nedorečenosti i pogreške, predviđa dobne kategorije prilagođene kako razvojnim fazama djece i mladih, tako i školskom sustavu Republike Hrvatske.

Kada sve uskladimo to će biti:*

  • poletarci – djevojčice i dječaci 1. i 2. razreda osnovne škole,
  • vučići – djevojčice i dječaci 3. i 4. razreda osnovne škole,
  • mlađi izviđači i planinke – dječaci i djevojčice 5. i 6. razreda osnovne škole,
  • stariji izviđači i planinke – dječaci i djevojčice 7. i 8. razreda osnovne škole,
  • istraživači i istraživačice – mladići i djevojke 1., 2. i 3. razreda srednje škole,
  • roveri – mladići i djevojke 4. razreda srednje škole i nakon srednje škole, do navršene 21. godine.

Dakle, ako sve ovo niste znali, niste razumjeli, niste o tome toliko razmišljali ili ste se zaletjeli u razmišljanju, odnosno ako se uopće ne slažete sa mnom ili vas nije briga kako ja to tumačim, jer vi stojite iza svoga mišljenja, ništa od toga ne daje vam za pravo, ili nedopustivo je da prilikom izražavanja vašeg mišljenja, posebice na javnom mjestu i u mnoštvu ljudi koristite rečenice u kojima spominjete nečije roditelje i članove obitelji, u kojima koristite spolne organe ili spolne radnje! To je zaista ljudski nedopustivo.

Mi se trudimo na vašu djecu djelovati odgojno, edukativno, priuštiti im zabavu i nova iskustva, bez iskazivanja subjektivnih stavova i diskriminacije prema ikojem dijelu osobnosti djeteta, no ovakvo ponašanje roditelja stavlja pred nas znak pitanja kakav vi odgojni utjecaj imate na svoju djecu, ako prema nama ovako iskazujete svoje mišljenje u javnosti.

Hvala vam na razumijevanju i molim vas za dostojanstvenu kulturu komunikacije.

O aspektu razvoja djece i njihovih psihofizičkih mogućnosti, odnosno o traumama koje su vezane uz prerano uključivanje u programe i velika očekivanja roditelja zamolit ćemo stručnjake da napišu koji savjet za nas, roditelje.

S poštovanjem,

Alen Konjević, predsjednik