Veliki ljetni izazov: Kako prebroditi ljeto bez mame i tate

  • Objavljeno: 22/07/2011
  • Autor:

PRENESENO S PORTALA www.jutarnji.hr:

Puštate svoje djetešce na ljetovanje bez vas. S bakom i djedom kreće na more ili selo. Pitate se kako će dijete to podnijeti? Ili je problem u tome kako ćete vi bez njega. Stručnjaci tvrde da je najčešće problem upravo u roditeljima, a ne u djeci.

Opustite se! Niste pogriješili. Većini su ljetovanja s bakom i djedom prekrasna uspomena iz djetinjstva. Pogotovo ako je alternativa ljeto u vrtiću u pomiješanim grupama i sa zamjenskim tetama. Potrebno je ispuniti neke preduvjete kako bi sve proteklo baš kako treba. Najprije, bitan je uzrast djeteta.

Nemojte ga siliti na odlazak, nego ga on treba prihvatiti. Pričajte s njim, osluškujte “puls”, da znate razlučiti usputnu rečenicu: “Ja bi da daš otkaz i budeš samnom” od istinske tuge i patnje zbog odvajanja od roditelja.

Većina djece će, kažu psiholozi, prihvatiti odlazak s bakom i djedom, a trauma rastanka veća je kod roditelja nego djece. Kao i odlazak u vrtić. Rijetka su djeca koja su jedva dočekala da ih ostavite u grupi, pa ste to pregrmjeli. Zato mu veselo pričajte što će sve raditi i sve vam to prepričati kada se vidite.

Bliske osobe

Jako je važno da su djeca bliska s bakom i djedom, da poznaju njihove navike, da su im posvećena i da vi imate povjerenja u njih. Preostaje vam da, pogotovo u prvo vrijeme, što češće posjećujete dijete, da bi shvatilo da vi odlazite, ali se i vraćate. I na kraju, pripremite se na mogućnost da će vas svaki dan sve manje tražiti na telefon, jer nema vremena, čeka ga ekipa na plaži. Dok god vas s oduševljenjem dočekuje i žao mu je što odlazite, ali sve to smatra normalnim, nema zime. Tako kažu stručnjaci.

Druga je mogućnost prvo organizirano ljetovanje s vrtićem ili sportskom grupom koju dijete pohađa.

S vrtićem na more

To je tek pravi ispit djetetove samostalnost. Uvelike se razlikuje od ljetovanja s bakom i djedom. Dijete je bez ikoga svog, u nepoznatom prostoru, hotelu ili kampu. Nema nikoga tko bdije samo nad njim i mora biti sposobno brinuti se samo o sebi, pa dijete mora biti starije i samostalnije, barem predškolskog uzrasta ili starije.

Bitno je da ide s tetama i trenerom s kojima su tijekom godine, koje vole, slažu se s njima i slušaju. Za roditelje paničare problem je što ne možete svaki čas zvrckati odgojitelja da provjerite svoje strahove.

Ali, uvijek vam preostaje mogućnost da skočite do hotela ili kampa i kriomice škicnete svoju mezimicu ili mezimca, čisto da provjerite je li sve u redu.

Autor: Sanja  Mikolčević