Turovci u gradu Božanske svjetlosti na jezeru živih fosila

  • Objavljeno: 05/08/2018
  • Autor:

Ponad Ohridskog jezera, na obroncima planine Galičice, makedonski su izviđači ovog ljeta ugostili prijatelje na 12. nacionalnoj smotri izviđača.

Članovi Turopoljske udruge skauta „Tur“ boravili su od 14. do 22. srpnja u Skrebatnom, izletničkom parku uz manastir presvete Bogorodice, na 12. smotri Saveza izviđača Makedonije. Sa 27 sudionika u hrvatskom kontingentu, koji je brojao nešto manje od stotinu izviđača iz više udruga, Turovci su bili najbrojniji po broju članova iz jedne udruge. Nakon desetodnevne avanture na padinama sjevernog dijela planine Galičice, na rubnom dijelu nacionalnog parka, dio članova hrvatskog kontingenta preselio je u Strugu, odakle su nastavili upoznavati ljepote Makedonije do 26. srpnja. U ovih nekoliko dodatnih dana obišli su manastir Svetog Nauma na južnom dijelu Ohridskog jezera, znamenito etno-selo Vevčani te su na povratku kući dan proveli u Skoplju.

Susret s Makedonijom, zemljom, ljudima i kulturom, za mnoge je Turovce bilo otkrivanje jednog novog „svijeta“. Bilo je ovo iskustvo koje će zasigurno dugo pamtiti, a kao što je rekao i makedonski predsjednik Georgij Ivanov na otvaranju 12. smotre Saveza izviđača Makedonije, vjerojatno će se u Makedoniju barem još jednom vratiti.

Nakon gotovo 17 sati putovanja, zbog čekanja na granicama sa Srbijom i Makedonijom te zbog radova na prometnicama u Makedoniji, hrvatski su skauti stigli podno Galičice, odakle su ih vojnim kamionima prevezli na Skrebatno. Ova oaza prirode i mira smještena je na gotovo 1000 metara nadmorske visine, što je skautima omogućilo ugodan boravak i provođenje dnevnih aktivnosti usred ljeta. Noći su bile svježe i ugodne za spavanje. Na obroncima je teško bilo izabrati idealno ravno područje za postavljanje šatora, što je predstavljalo dodatan izazov.

Na Jamboreeu, kako se među skautima nazivaju ovakva okupljanja, u Makedoniji se okupilo oko 1200 skauta iz cijeloga svijeta. Uz nekoliko stotina domaćih „izvidnika“, većinu su činili gosti iz Francuske, Belgije, Rusije, Ukrajine, Moldavije, Rumunjske, Izraela, SAD-a, Hrvatske, BiH, Slovenije i Srbije. Članovi hrvatskog kontingenta podijeljeni su u dva podkampa, u kojima su prostor i zajedničku kuhinju dijelili sa skautima iz Makedonije, Belgije i Francuske.

Vatrena potpora Hrvata

Već prva večer mlade je hrvatske skaute stavila na kušnju. Trebalo je pokazati vatrenost i podršku članovima hrvatske nogometne reprezentacije na svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji, gdje su igrali finalnu nogometnu utakmicu protiv Francuske. U isto vrijeme trebali su biti spremni prihvatiti i mogućnost poraza te pokazati dostojanstvo, toleranciju i pristojnost u navijanju i odnosu prema Francuzima s kojima su trebali dijeliti životni prostor idućih desetak dana.

U tome smo uspjeli, unatoč provokacijama manje skupine Slovenaca i ponekad malo agresivnom navijanju Francuza. Da smo srčani i dobrohotni prepoznali su i sami te su nam nakon poraza u finalu, jer mi smo jednako grleno i radosno slavili i drugo mjesto, Francuzi priredili tunel te smo zajedno proslavili veliki uspjeh hrvatskih i francuskih reprezentativaca. Impresivno je bilo vidjeti najbrojnije na smotri u Makedoniji, Hrvate i Francuze u crvenim odorama i na otvaranju Smotre, koja je uslijedila odmah nakon utakmice.

Prvih dana organizatori su, vjerojatno i sami iznenađeni velikim interesom i brojem stranih sudionika na nacionalnoj smotri, a što im je u jednu ruku imponiralo, imali dosta problema s distribucijom hrane. Nismo dozvolili da nas to učini nezadovoljnima. Također, trebalo je dogovoriti dežurstva i raspodjelu odgovornosti u podkampu, a treba uzeti u obzir različitost ustroja skauta u zemljama srednje Europe i nas s područja bivše Jugoslavije, gdje je briga za druge jednako važna koliko i briga za samoga sebe, kao i za sigurnost, red i higijenu. Sve je to kroz nekoliko dana sjelo na svoje mjesto. Nitko se nije promijenio, nego smo se međusobno prihvatili i tako ustrojili suživot.

Zabava na Ohridskom jezeru

Drugoga dana započele su redovite dnevne radionice. Dio ekipe otišao je na Crni Drim kod Struge, gdje je organizirana radionica takozvanog splavarenja. Istovremeno, drugi dio ekipe spustio se dvadesetak kilometara podno Skrebatna, na aktivnosti uz Ohridsko jezero. Tu je palo i prvo kupanje na jezeru, koje prostornošću više podsjeća na more. Neki su veslali ili su se uključili u organizirane igre na vodi, a neki su plivali, valjali se u pijesku i lješkarili na pješčanoj plaži.

Sljedeći dan smo na Skrebatnom proveli aktivno. Odlučili smo se uključiti u zabavno-sportske radionice koje su nam ukazale da niti jutarnja gimnastika ne mora biti suhoparno razgibavanje, nego ju je moguće pretvoriti u igru i zabavu. Toga dana konačno smo dobili i tuševe. Vojska je instalirala higijenski šator i prikolicu za zagrijavanje vode, kako bismo s tijela mogli isprati znoj … a onda je pala kiša:). Srećom tek toliko da malo osvježi poslije podne, a zemlja ju je upila s tolikom lakoćom da ujutro nije bilo niti vlažnih tragova, a kamo li lokvi.

Večernja druženja uglavnom su bila organizirana kao plesnjaci i druženje oko centralne bine. Bio je to poligon za nastup mladih, još neafirmiranih sastava, a tako je davno počelo i danas glasovito Hladno pivo.

Srijeda je bio dan predviđen za nacionalno predstavljanje. No prije toga, naša je „karavana“ odlučila otići na poludnevni Hiking, odnosno lakše planinarenje na obližnje gorje. Iako lakše planinarenje, nisu ga uspjeli odraditi svi koji su pošli, nego se njih osmero (uglavnom Turovaca, inače sportaša i glumaca). Vratili su se nakon prijeđene trećine puta, no bilo je i onih koji su trasu odradili korektno, do kraja, ali nikako s lakoćom. Nakon internacionalnog dana uslijedila je hrvatska večer u našem podkampu, kamo smo na hrvatske gastro-specijalitete (slavonsku kobasicu, kulenovu seku, mast Turopoljske svinje i dimljeni sušeni sir) pozvali naše prijatelje iz susjednih zemalja. Druženje se, uz gitaru i pjesme s područja bivše Jugoslavije, pretvorilo u cjelonoćni brđanski party. Nakon uspješne prezentacije Hrvatske, vrlo traženim Kraševim proizvodima i Cedevitom, za koju mnogi posjetitelji našeg štanda nisu štedjeli novca, naši su izviđači kuhali “Vještičju juhu” za koju su sastojke trebali potražiti u prirodi i u kampovima naših susjeda. Bilo je to vrlo veselo poslijepodne, a nakon večere izludirali su se uz strane hitove na centralnom terenu Jamboree-a.

Dan poslije eto nas opet na Ohridskom jezeru gdje se kajakarilo, družilo, bojilo u šareno (bodypainting) i igralo u vodi i s vodom. Poslije podne i uvečer roštiljali smo za cijeli hrvatski kontingent, a u iščekivanju zajedničke post-večere zapjevali smo i zaplesali uz vatru s Riječanima. Prethodnu večer priredili smo odličnu prezentaciju Hrvatske, a brđani i prijem sa zakuskom za prijatelje iz regije te potom i ugodnu zajedničku ex-yu glazbenu večer. Ovu večer druženje je nastavljeno kod Crnogoraca, no skromnije i kraće nego kod nas.

Uslijedio je još jedan odlično ispunjen dan! Kreativne radionice, sport, rad u drvu … i na kraju, zabavna večer: Lov na Pokemone (prave)! Brđani i voditelji kontingenta bili su Pokemoni koje je trebalo pronaći „negdje“ na cijelom području Jamboreea. Neki su u tome bili uspješniji, neki su dugo i bezuspješno lutali, no svakako smo vrlo zabavno ispunili cijelu večer. Još da nije bilo epizode sa sokom … ali o tome ću kasnije, u drugom dijelu članka.

Pretposljednjeg dana Smotre, za one koji su u dobroj kondiciji, upriličen je još jedan Hike, ovoga puta znatno zahtjevniji, do vrha Magaro na nadmorskoj visini od 2.255 metara, s prekrasnim pogledom na Ohridsko jezero s jedne i Skadarsko na drugoj strani planine. Radionice su nas opet podijelile, pa je dio ekipe bio na kupanju i aktivnostima uz vodu u Ohridu, a preostali su se ogledali u scoutballu te su se pridružili radionici kuhanja i spravljanja makedonskih priloga jelima: ajvara, maliđana i pinđura. Sad vam u tome mogu pomoći i kod kuće.

Struga – priča druga

U nedjelju smo se oprostili od Skrebatnog i preselili u Strugu, u skautski centar, gdje smo prenoćili sljedeće četiri noći. Cijelo prijepodne rušili smo, čistili i pospremali šatore i ležaljke, rušili podignute objekte (blagovaonicu, kapiju i praonike) te čistili i pospremali prostor podkampa. Kako opremu ne bismo pretovarivali u autobus u Ohridu, namolili smo vojsku da i nas i opremu preveze skroz do Struge. Sklopljena poznanstva i prijateljstva sa zapovjednikom i vozačima u tome su bili od velike koristi. Nije ih trebalo dugo nagovarati. Naporan dan odlučili smo završiti kupanjcem u Ohridskom jezeru u Strugi. Zabavna večer nije bila potrebna. Jedva smo čekali zaklopiti kapke.

Iz Struge smo se već u ponedjeljak vratili ponovno u Ohrid, ali samo kako bismo brodom otplovili na prekrasan izlet do manastira Svetog Nauma. Zahvaljujući kapetanu i posadi te njihovoj naklonosti Hrvatima, atmosfera na brodu bila je luda! Pjevale su se hrvatske navijačke pjesme u čast šampiona, ali i svevremenski hrvatski glazbeni hitovi i tradicionalne makedonske pjesme. Brodom smo najprije posjetili muzej na vodi, odnosno selo sojenica na Ohridskom jezeru iz vremena prije Krista, a potom i manastir Svetog Nauma iz 13. stoljeća. Tu nas je ulovila kiša, pa smo na valovima Ohridskog jezera i ponovno uz pjesmu, a neki i s očima punim straha doplovili nazad u Ohrid. Prošetali smo starom čaršijom, uspjeli uloviti poneki sladoled i vratili se u Strugu. Uzbuđenjima nema kraja.

Drugi dan boravka u Strugi iskoristili smo prije podne za šetnju i upoznavanje toga grada, a potom i za kupanje u Ohridskom jezeru na jednoj od ljepših struških plaža. Nekima je više godio hlad obližnjeg kafića, odakle smo ih morali istjerati, da ne potroše previše novca. Poslije podne zaputili smo se na izlet u selo Vevčani, na padinama planine Jablanice, sjedište takozvane samoproglašene Republike Vevčani, sa samo jednim naseljem. Uz ovaj turističko-marketinški epitet, iako sa svega dvije tisuće stanovnika Vevčani su dobili pravo na vlastitu registracijsku pločicu na vozilima. Ovaj je kraj bogat čistom vodom, koja protječe kroz naselje i okolnu šumu brojnim brdskim brzacima, a uz gorske izvore potječe i iz ledenjačkog jezera povrh brda. Vevčani su postojbina pečalbara i zaštitnika svoje čiste vode. Povijest bilježi pobunu stanovnika 1987. godine kada su mještani, nezadovoljni odlukom da se vodu skrene u novosagrađeno elitno naselje namijenjeno tadašnjim političkim moćnicima, počeli protestirati protiv vlasti. To je dovelo do demonstracija i sukoba sa tadašnjom republičkom milicijom koji je izazvao veliku pažnju u tadašnjoj Jugoslaviji, kasnije poznato kao “Vevčanski slučaj”.

Posjet smo završili večerom i raskalašenom zabavom u lokalnomrestoranu. Još uvijek nam nije jasno kako vaša djeca znaju riječi svih cajkaških hitova koje su sami birali i puštali, nakon što smo s bine „potjerali“ užasno lošu živu glazbu. Majstor nije uspio pogoditi melodiju niti jedne pjesme, iako je repertoara bio vrlo širok, kako rasponom područja, tako i godina.

Dan poslije posjetili smo znamenite izvore gdje Biljana u pjesmi „platno beleše“. Imali smo priliku pogledati i uzgajalište nadaleko poznate ohridske pastrve. Potom smo obišli povijesni dio starog Ohrida, prepun sakralnih i kulturnih znamenitosti. Zanimljivo je da je u Ohridu 365 crkvi, koliko je i dana u godini, a najljepše od njih smještene su u starom Ohridu na brijegu, podno povijesne Samuilove tvrđave ili Kale. Djeca su već bila toliko umorna i potrošena, da ovako živopisan dio grada nisu imali snage sa zanimanjem obići i upoznati.

Nakon večere u Strugi, svaka se patrola predstavila sa svojom verzijom pjesme Žura, koja duhovito rezimira svakoga od nas i događaje koji su obilježili naše druženje u Makedoniji. Tu se patrole Turovaca nisu iskazale. Jedna nije uspjela složiti niti jedan stih, no zato su naši prijatelji s Okića bili vrlo kreativni i duhoviti.

Preostalo nam je još samo da posljednjeg dana boravka u Makedoniji upoznamo glavni grad, Skoplje. Zanimljivo je da već pri ulazu u grad zanimljivo asocira na Dugo Selo, pa Dubravu, a onda se ulazi u dio koji vodi prema središtu, a koji dobrim dijelom podsjeća na Turska predgrađa iz dokumentaraca. U središtu suvremene, socrealističke građevine, a samo središte uz rijeku Vardar trebalo bi prezentirati suvremeno Skoplje, prema zamisli arhitekata. To je i jedini dio koji izgleda monumentalno, iako se u pozadini impozantnih građevina, brojnih raskošno ukrašenih mostova, bezbroj spomenika i ogromnog trga sa spomenikom Aleksandru Makedonskom skriva stara skopska čaršija, u osmanskom stilu. Nakon šetnje uglancanim dijelom grada, tu smo i ručali i onda se lagano zaputili kući!

Na Makedonsko-Srpskoj granici prijelaz smo čekali gotovo dva sata, a put kroz srbiju uglavnom smo prespavali. Srce nam je zaigralo kada smo prešli Srpsku granicu prema Hrvatskoj, kad tamo … dočekala nas je nabrušena policajka, koja za doručak pojede dvoje-troje male djece i muža. Mrka ko samo još prekinuli najljepši san. „Dobro jutro! Dobro došli kući! Dobro došli u Hrvatsku“ … forget it! Vratili smo se u realnost! Srećom nije nas istjerala iz autobusa, skinula nam gače i zapovjedila da izvadimo svu prtljagu iz autobusa.

Nakon granice oprostili smo se s Mariom i za nepunih tri sata, eto nas doma!!!! Makedonija je iza nas. Ostaje nam lijepa uspomena i želja da upoznavanje Makedonije ponovimo, ili nastavimo … uskoro!

POGLEDAJTE FOTO-ALBUMhttp://io-tur.hr/galerija-fotografija/galerija-fotografija-2018/?album=11&gallery=173

Pročitajte kako su nas popratili mediji:

Turovci se vratili iz Makedonije

PUTOPIS Turopoljski skauti na jezeru živih fosila