Na objavu ovih članaka navelo me je vlastito roditeljsko iskustvo i činjenica da sam u riječima drugih prepoznao vlastite pogreške. Škole za roditelje na žalost nema, pa učiti možemo samo na svojim i greškama naših bližnjih … ili prepoznajući svoje greške u ovakvim, dobronamjernim i savjetodavnim člancima.

  

Loše roditeljske navike kojih se morate riješiti

 

Biti roditelj nije uvijek jednostavno. Ne samo da nosite veliku odgovornost zbog brige o njima, nego im morate biti dobar uzor. Vi ste ti od kojih će učiti, a djeca su sklona usvajanju brojnih navika roditelja, dobrih i loših.

Budimo iskreni, nitko nije savršen i svi imaju neku lošu naviku koje bi se trebali riješiti. Neke od njih tiču se samo vas i nikome ne škode, no kada je riječ o lošim navikama koje utječu na odgoj djeteta, mogli biste imati velikih problema ako ih ne stavite pod kontrolu.

Top 5 loših roditeljskih navika kojih se radi dobrobiti vaše djece morate odmah riješiti:

1. Vikanje na djecu

Ponekad je uistinu teško ne vikati na djecu, posebno kada im sto puta ponovite da nešto trebaju napraviti, a oni se ponašaju kao da govorite zidu. To je frustrirajuće, ali to morate naučiti držati pod kontrolom. Vikanje pred njima ih uči da je u redu vikati kada se suoče s emocionalnim situacijama. Ako osjetite poriv da vičete, odmaknite se nekoliko minuta od njih ili problem rješavajte sljedeći dan, kada se emocije malo slegnu. Naučite razgovarati s djecom na mirniji način. Pregovarajte i pronađite način da riješite problem te se odviknite od navike vikanja i vrištanja na djecu.

2. Ignoriranje ili omalovažavanje djetetovih emocija

Neki roditelji ne shvaćaju da i djeca imaju osjećaje i da ih se vrlo lako može povrijediti. Ignoriranje djeteta dok pokušava komunicirati s vama može biti vrlo štetno. Ako su uznemireni zbog nečega što se dogodilo u školi ili s prijateljima, roditelji moraju shvatiti da je to u dječjem životu najvažnija stvar u tom trenutku, čak i ako se vama čini sasvim beznačajnim.

3. Prigovaranje djeci

Djeca ne čine uvijek ono što im kažete, čak i ako znaju da bi trebali, ali prigovaranje nije rješenje. Ako ne žele napisati zadaću, odredite određeno vrijeme kada će morati pisati zadaću svakoga dana. Kada su gotovi, mogu još malo imati vremena za ono što vole raditi prije odlaska na spavanje. Ako ne žele čistiti sobu, odredite im konkretni zadatak (prikladan dobi) i kada su gotovi, mogu se igrati ili raditi ono što ih raduje.

4. Psovanje ispred djece

To je vrlo ružna navika koju će djeca sigurno pokupiti ako niste pažljivi. Samo zato što ne psuju ispred vas, ne znači da to ne rade u školi ili ispred prijatelja. Na kraju krajeva, ako to rade mama i tata, onda je u redu da to rade i oni, zar ne?

5. Prekršena obećanja

S vremena na vrijeme dogodit će se da prekršite obećanje koje ste dali djeci. Primjerice, obećali ste im da ćete dan provesti u prirodi, ali neočekivani preokret upropasti vam dan. No, redovito i nepromišljeno kršenje obećanja moglo bi u vašu djecu usaditi nepovjerenje kojega se kasnije možda neće moći riješiti. Nemojte davati obećanja za koja ste sigurni da ih nećete moći ispuniti. Ako niste sigurni, obećajte da ćete dati sve od sebe, ali pobrinite se da shvate da to nije garancija.

Nitko ne kaže da je roditeljstvo lak zadatak i svi rade greške. No, važno je na koji se način nosite s tim greškama. Iz njih trebate učiti i učiniti promjene kako se iste greške ne bi stalno ponavljale. Tada ćete znati da ste dobar roditelj. Ako imate bilo koju od loših roditeljskih navika gore navedenih, ili neku koja se nije našla među ovih pet, učinite sve od sebe da ih se riješite i zamijenite onim pozitivnim od kojih vaše dijete može imati koristi.

PRENESENO S PORTALAhttp://magazin.net.hr

Najčešće pogreške roditelja

Bez obzira koliko truda ulože, roditelji i dalje čine neke uobičajene pogreške u odgoju. To nisu strašne greške, ali većina roditelja ih nije ni svjesna, jer su nam kroz generacije prešle u naviku, i zapravo su na neki način općeprihvaćene. Evo nekih od uobičajenih pogreški koje činimo:

1. Suviše kontrole

Ovu grešku uglavnom čine roditelji sa prvim (ili jedinim) djetetom. Iz najbolje namjere želimo zaštititi našu djecu od svih negativnih utjecaja i svega što smatramo da može imati eventualno nepoželjne posljedice. Zbog tog osjećaja i stava, mislimo da činimo dobro za našu djecu, kontrološući sve što se dešava u njihovom životu. Ova namjera roditelja je uistinu pozitivna, ali djeca moraju ponekad učiti iz sopstvenih greški. Naposljetku, i naše ličnosti su izgrađene na osnovu naših sopstvenih greški iz kojih smo učili.

2. Isticanje negativnog

Roditelji često, bez mnogo razmišljanja upućuju nepotrebne negativne komentare svojoj djeci. Neki ljudi su jednostavno rođeni pesimisti. Ako roditelj ne može svoj život posmatrati kroz pozitivu prizmu, tada će vjerovatno takav stav prenositi i na svoju djecu. Kako bi se izbjegli negativni komentari na dječje ponašanje i postupke, pokušajte biti malo više optimistični u životu generalno. Fokusirajte se na pozitivne i dobre strane svog djeteta i naglasite ih kada god vidite. Prisjetite se kako se vi dobo osjećate kada primate pohvalu, kompliment i lijepu riječ.

3. Nedostatak posljedica

Ovu grešku najčešće čine roditelji koji imaju više djece, ili koji dobiju prvo dijete u kasnijoj životnoj dobi. Ponekad su jednostavno preumorni da bi sproveli kaznu u djelo kada djeca “zabrljaju”. Ako se to prečesto dešava djeca (dijete) će pomisliti da mogu raditi šta god žele. Na taj način dijete neće naučiti kako da preuzme odgovornost.

4. Nedostatak razgovora

Komunikacija sa djecom je podjednako važna kao i komunikacija sa partnerom. Roditelji to često zaborave, pa umjesto dvosmjernog razgovora sa djetetom, jednostavno drže “predavanja” koja su zapravo monolozi. Kroz jednostavan razgovor sa djetetom, naučit ćete ga da izrazi i prenese osjećaje i informacije riječima. Razgovor je također izvrsna prilika da objasnite djetetu nejasnoće koje ga muče ili da odgovorite na pitanja koja ga interesuju. Na ovaj način dijete će biti spremnije postaviti pitanje i pomno će slušati vaš odgovor. Ukoliko samo sluša “predavanje” budite sigurni da će se poslije nekoliko sekundi potpuno isključiti.

5. Vikanje

Ne dozvolite da stres na poslu ili problem druge vrste utiče na vaš odnos sa djetetom (koliko god je to moguće). Vikanjem šaljemo ružnu poruku: “Ja sam veći od tebe i zato moraš raditi ono što ja kažem”. Djeca nas zapravo mnogo bolje čuju kada govorimo umjerenim, normalnim tonom. Tada nas uistinu slušaju i učestvuju u razgovoru. Većina djece na vikanje jednostavno zablokira, i tada nisu u stanju ni slušati niti išta reći. Dakle, tezultat vikanja je zbunjeno i uplašeno dijete koje uopće nije zainteresirano za ono šta mu govorite (jer je uplašeno) već samo želi da prestanete govoriti. Izbrojte do 10 kada poželite viknuti na dijete…isplatit će se.

6. “Ocjene nisu važne”

Ova pogrešku roditelji, ali i pedagozi, uoče tek kada su posljedice izuzetno primjetne. Niske ocjene zapravo pokazuju mnogo više od nerazumijevanja gradiva. Uobičajena pogreška roditelja je da zapravo krive nastavnika za loše ocjene djeteta. Ponekad su i u pravu, ali nerijetko se radi o tome da dijete pokušava privući pažnju. Rješenje je da razgovarate često sa djecom i da saslušate sve što vam imaju reći. Tako će dijete steći povjerenje i biti otvorenije u razgovorima na sve teme.

7.  Nepostavljenje limita

Ovo je česta greška zaposlenih i jako zauzetih roditelja. Oni jednostavno “nemaju vremena” odrediti tačno vrijeme kada dijete mora biti kući ili napraviti raspored po kojem će se raditi domaći zadaci. Ako ne postavimo granice našoj djeci, oni neće naučiti da ih postave samo sebi, a to može biti veoma loše za njihov budući život.

8. “Mama će to”

Neki mladi punoljetni ljudi jednostavno ne znaju kako se brinuti za sebe kada napuste roditeljski dom. Ne znaju kako oprati veš, niti kako nabaviti nešto za jelo. I to su samo jednostavni primjeri. Učeći djecu kako da se brinu za sebe i obavljaju osnovne stvari sami naučit ćete ih da postanu neovisni i samostalni ljudi. Ukoliko previše ovise o nama bit će im mnogo teže snaći se samostalno u životu i živjeti sa budućim partnerom/partnericom. I zato, ako se vaš desetogodišnjek zna okupati sam, nemojte to više činiti vi.

9. Donošenje odluka za djecu

Ova pogreška je usko vezana za prethodnu, ali se tiče donošenja odluka. Dozvolite vašem trogodišnjaku da ponekad sam izabere šta će obući. Nije uopće važno ako se boje ne slažu. To će mu pomoći da izgradi samostalan stav koji će mu biti od koristi u životu. Dozvolite djeci da sami donose odluke, a vi im budite vodič i savjetodavac. Čak i za one teže odluke, dajte im primjere i smjernice, objasnite posljedice, ali im prepustite da sami donesu odluku. Odluku za dijete treba donijeti samo ako im pogrešna može ugroziti život ili imati neku drugu dramatičnu posljedicu.

10. Tepanje

Mnogi tepaju djeci kada su još sasvim mala. To je zapravo pogrešno, djeca su mali ljudi i nema nikakve potrebe da sa njima razgovaramo tomon i riječima koje ne koristimo u razdovoru da svima ostalima. Ovo se naročito odnosi na malo stariju djecu, jer oni mogu usvojiti takav način izražavanja, ili mogu imati problem u školi.

Ako se niste prepoznali niti u jednoj pogrešci koje smo naveli u ovom tekstu – dozvolite da vam čestitamo!

PRENESENO S PORTALAhttp://roditeljstvo.com, OBJAVILA: Mamana , 30.04.2011