Zima zima e pa šta 🙂 Nije bilo baš tako hladno ali ipak smo čekali neke koje kasne u toplom busu. Krenusmo oko 9 i 20 sa našeg starog mjesta a na cilj došli već za 20 minuta 🙂 Nakon podjele dugoočekivanih finih kiflica i sokića družine su se razdvojile i svaka je krenula svojim putem!

Družina ŽIR (koja se sastoji od jata Bijeli pingvini i Ribica)krenula je laganim korakom preko Zrinjevca

do  Trga bana J. Jelačića, tamo smo nešto saznali o Manduševcu i o tome kako je Zagreb dobio ime.

Stali smo i kod spomenika banu Josipu Jelačiću i čudom ga gledali! Tko je ovaj na konju? Po čemu je tako poznat? (vidjeli su se balončići sa takvim pitanjima iznad naših glava) Zato smo odlučili do slijedečeg sastanka saznati što više o tom Josipu Jelačiću koji jaše konja.

Poslije kratke šetnjice “napokon” smo stigli do Arheološkog muzeja. Dočekala nas je Sunčica,” teta” koja nas je vodila po muzeju, nakon par uvodnih riječi i dogovora krenuli smo u bespuće ovoga strašnog  muzeja!

Mumuficiranje? Tko to radi? Kako? Sa čime? – zapitali smo se i dobili odgovore na sva ta pitanja (možda bi bilo bolje da na neka i nismo dobili)

Ajme!!! Jel to prava mumija? Koliko je stara? Kako se zove? – čudili smo se i pokušavali biti sabrani i neizgledati prestrašeno 🙂

Ali to nije sve, bilo je još mumija! Ženskih, muških, “starih”, “mladih”, strašnih, lijepih, zanimljivih…

I taman kada su neki odahnuli i kada smo pobjegli od MUMIJA popeli smo se na 3. kat muzeja i našli još jednu i to najstariju i  najstrašniju u mračnoj prostoriji!!! Nismo znali dali da se divimo ili da se prepadnemo te preljepe tzv. “zagrebačke mumije”. Nakon razgledavanja mumija pozdravili smo se sa Sunčicom koja nam je pokušala uljepšati “život” mumija i krenuli dalje 🙂

Opet laganim hodom uputili smo se prema Etnografskom muzeju ali kod HNK smo se sreli sa družinom HRAST (koji su bili u školskom muzeju) i odlučili odigrati jednu igru 🙂

A sada….

IGRAČKEEEEEEEEEEEEEEEEEEE :))))))))

Stigli smo u Etnografski muzej i krenuli se igrati i razgledavati 🙂 Prvo smo se malo poigrali sa “starim” igračkama, pa smo krenuli pogledati razne narodne nošnje (našli smo i turopoljsku :D) a zatim opet igranjeeeeeee u igraonici na zadnjem katu muzeja 🙂

Nakon još jednog razgledavanja i igranja krenuli smo prema busu, ali stali smo na pola puta da odigramo čudnu štafetnu igru sa ruksacima (da, bolja ekipa je pobijedila) U bus smo ušli sretni i veseli, pripremili  se za vožnju od čitavih 20 minuta ali ipak morali smo stati na autobusnoj stanici za 3 minute. Zašto? Šta se dogodilo? – ma samo nam se guma ispuhala pa smo uz pjesmu čekali da drugi bus dođe po nas 🙂 Doma smo došli sa sat vremena zakašnjanja ali to nikome nije smetalo 😀

Do slijedeće pustolovine pozdrav od družine Žir :))))