Jurjevsko druženje Turopoljskih skauta

  • Objavljeno: 02/05/2019
  • Autor:

Iako to neki lokalni mediji prešučuju, turopoljski skauti su napravili ovogodišnji Jurjevski krijes u Lukavcu. Najviši do sada!Sveti Juraj, moglo bi se reći, univerzalni je svetac. Štuju ga i katolici i pravoslavci i muslimani, a posebno ga štuju Romi. Omiljen je i u našim krajevima, a osobito svečano slavi se u Turopolju. Sveti Juraj zaštitnik je i Turopoljskog banderija, naše povijesne postrojbe kojoj u goste na Jurjevo dolaze povijesne postrojbe iz Hrvatske i okolice.

Sveti Juraj postao je zaštitnik mnogih životnih područja, a posebno mu se pripisivala zaštita od zaraznih bolesti, opasnosti na moru, ratu, pred sudom i uopće u svim životnim opasnostima. Također, zaštitnik je zemlje, usjeva, zelenila, stoke (posebno konja), zaštitnik je pastira, ratara, križara, vojnika i svih obrta vezanih uz ratovanje. Kako je skaute osnovao Sir Robert Baden Powell, britanski lord koji je to zvanje stekao upravo zahvaljujući svojim zaslugama u ratu, Sveti Juraj je i nebeski zaštinik skauta.

Tako je i nama, turopoljskim skautima, središnja jurjevska svečanost i osobna svečanost te prigoda da povodom spomendana našeg nebeskog zaštitnika, uz jurjeski krijes, koga slažemo kao svečanu vatru, upriličimo davanje obećanja naših novih poletaraca i polaganja zavjeta izviđača. Ove je godinu izviđačku maramu oko vrata stavilo 28 poletaraca Turopoljske udruge skauta “Tur”, a maramu poletaraca maramom izviđača zamijenilo je dvanaest mlađih izviđača našeg odreda.

Bila je to svečanost koju su uveličali brojni roditelji i Juraj pl. Odrčić, župan Plemenite opčine turopoljske.

Organizator središnje proslave Turopoljskog jurjeva kod Starog grada Lukavca tradicionalno je Plemenita opčina turopoljska, koja je i ove godine prihvatila naše partnerstvo i kojoj smo zahvalni što nam je ukazala povjerenje da ponovno slažemo jurjevski krijes. S više drva nego prijašnjih godina, naši su brđani uz pomoć dvojice roditelja, Tonija i Darija, u nedjelju prije podne složili krijes viši od pet metara!

A kako je tek lijepo gorio! Plameni jezičci dizali su se u visinu iznad krova Starog grada. Krijes je vrlo lako zapalio Vinko Cerovski, kapetan Turopoljskog banderija, a goreći upravo školski urušio se u svoje središte i tinjao još dugo u noć.

Pored gorućeg krijesa teško je bilo ne zamijetiti organiziranu skupinu malih turopoljskih skauta u svojim prepoznatljivim majicama, a nije bilo moguće ne primijetiti niti naš pokazni kamp u kome je tijekom poslijepodnevna bilo vrlo živahno, dok je miris roštilja privlačio znatiželjnike, koji su bilo spremni i platiti za kobasicu ili čevapčić. Majstorica kuhinje bila je naša Mirjana, uz pomoćnike Ines i Darija. Barem je njih bilo za vidjeti na fotografijama 🙂

Teško je bilo ne čuti i naš poklik: “Čast svakome – Tur nikome!”

Osim mirisom pečenja u šumicu pored dvorca namamili smo brojne roditelje naših članova pozivom na druženje i igru. Nismo ih štedjeli. U nekim su se igrama ogledali s djecom, a u nekima međusobno i vrlo srčano! Toliko da je bilo padova, vratolomnih pokreta i figura, a dobro su nas i nasmijali.

Vješto ili nešto manje uspjeli su smjestiti olovku u bocu, izbaciti sve loptice iz kantice na svojim leđima, skakutati po poligonu te oteti maramu jedan drugome. Potrošenu energiju ubrzo su vratili konzumirajući naše pečene delicije i napitke koje su sami donijeli. Počastili su i djecu sokovima i keksima, a ostalo je toga i za predstojeće jatne i patrolne susrete! Tata Ratko donio nam je zvučnik tako da je u našem kampu bilo vrlo veselo i vedro!

Vrijeme nas je pomazilo, pa iako smo tijekom dana očekivali kišne pljuskove, tek je nešto malo zarosilo predvečer. Bio je ovo vrlo lijep i događanjima ispunjen dan – za pamćenje, osobito onima koji su stavivši izviđačku maramu oko vrata konačno postali pravi izviđači, članovi Turopoljske udruge skauta “Tur”.

Fotografije još uvijek pristižu. Ima ih mnogo i prekrasne su. Za sada se zadovoljite s ovih nekoliko izabranih, a za nekoliko dana sve ih potražite u Galeriji fotografija.