Fenomenalna ekipa nastavnika, toliko mladih da ih je lako zamijeniti s učenicima, i s njima vrlo bliski učenici srdačno su nas dočekali u maloj općini nadomak Slavonskog Broda.

Iako smo u Sibinj pošli kako bi članove jedne od najmlađih izviđačkih udruga u Hrvatskoj malo poučili i podijelili s njima svoja znanja i izviđačke vještine, zapravo smo mi imali što naučiti, a uvjeren sam da će nastavak naše suradnje i prijateljstva biti obostrano koristan. Ovaj će nam vikend zasigurno svima ostati u vrlo lijepom sjećanju, iako vrijeme nije bilo obećavajuće niti osobito lijepo.

Nakon višetjednih priprema Turovci su vikend, 16. i 17. studenog 2019., proveli na dvodnevnom izletu u Sibinju, općini i mjestu svega desetak minuta udaljenom od Slavonskog Broda. Svrha izleta bila je upoznati ovaj dio Hrvatske i zajedničkom aktivnošću ohrabriti članove novoosnovane udruge, Odreda izviđača Chvor iz Sibinja. Oni su se pokazali odličnim domaćinima. Iskazali su pravu slavonsku gostoljubivost i to svi do jednog, počevši od mladog ravnatelja škole koji nije dopustio niti da pomislimo na glad, a u objektu škole ugostio nas je kao u svom domu. Predivni su, mladi (neki godinama, a neki duhom) i puni energije i djelatnici škole, koji su osnovali izviđački odred, a očito je da ih njihovi učenici – izviđači osobito cijene i vole.

Nas se u Sibinj dovuklo 55 i već po dolasku dočekali su nas brojni domaćini. Predstavili smo se, smjestili u školsku sportsku dvoranu i domaćinima uručili poklone, a oni su nas odmah potom poveli na izlet uz umjetno, akumulacijsko jezero Petnju, poznato izletište i ribičko utjecište u tom kraju.

Šetajući oko isušenog korita jezera, zbog sanacije brane, poletarci i izviđači tražili su bilje i tragove životinja za “Vještičju juhu”, a kroz edukativne radne zadatke koje su nam priredili domaćini upoznali smo i njihov kraj te bogatstvo flore i faune u čijem smo okrilju boravili. Taman što smo obišli jezero počela je rominjati kišica koja nas je natjerala da zaklon pronađemo pod krovom budućeg ugostiteljskog objekta uz jezero, a tu smo i ručali te održali turnir u gađanju zračnom puškom. Koliko god prostrano, natkriveno sklonište nije bilo dovoljno za dugotrajan boravak stotinjak izviđača, pa čim je kiša posustala zaputili smo se pješice do pet kilometara udaljenog sela.

Rekao bi čovjek da će ovolika šetnja izmoriti poletarce i izviđače, no nakon večere vrlo su koncentrirano sudjelovali u izviđačkom kvizu znanja, a potom su se rado okupili oko svečane logorske vatre i uz nju zapjevali izviđačke pjesme. Pod svjetlima reflektora na školskom smo igralištu postavili poligon te podijeljeni u nekoliko grupa mete gađali lukom i strijelom i tako do početka utakmice Hrvatska reprezentacije sa Slovačkom u Rijeci. Ne toliko dobar prvi dio utakmice smo odgledali zajedno, no kada je koncentracija pala prešli smo na pjevanje karaoka, koje su se pokazale puno boljom zabavom, a ona je potrajala gotovo do ponoći.

Za nama je bio jedan vrlo dinamičan i zanimljiv dan, nakon kojega je bilo lako utonuti u san. Čak ni karimati pod leđima nisu bili neugodni.

Nedjeljno jutro odlučili smo započeti svetom misom u mjesnoj crkvi u Sibinju, naslovljenoj Rođenju sv. Ivana Krstitelja. Izviđači su na iznenađenje mještana ispunili crkvu, a što je lokalni župnih s radošću pozdravio. Nakon mise okupili smo se kod spomenika ispred crkve gdje smo položili vijenac i zapalili svijeću u spomen na hrvatske branitelje poginule u Domovinskom ratu. Prisjetili smo se i žrtve Vukovara.

Počistili smo školu, pobrali svoje stvari, zahvalili domaćinima te smo se smjestili se u autobus i zaputili prema Slavonskom Brodu. Tu smo obišli ostatke velike Carske i kraljevske slavonske pogranične tvrđave Brod na rijeci Savi, spomenik nulte kategorije u čijem je jednom dijelu smještaj našao suvremeni muzej tambure. Lijepo je bilo čuti priču o razvoju tambure i njenom dolasku u vrijeme Turaka na ove prostore, koji su postali njenom domovinom, kao i domovinom Hrvata. Razgledali smo brojne modele tambura i doznali koješta, kao na primjer koliko košta najskuplji primjerak i kako se tambura razvijala i još se razvija kao instrument.

Prošetali smo i gradskim korzom do Save u središtu grada. Tu smo se slikali uz ploče proslavljenih reprezentativaca i počasnih građana Slavonskog Broda: Ivice Olića, Maria Manđukića i Ivana Rakitića, razgledali spomenik i kuću Ivane Brlić Mažuranić te Spomen-dom Dragutina Tadijanovića.

U Veliku Goricu smo se vratili već u sumrak, no našoj pustolovini tu nije bio kraj. Okupili smo se zajedno s roditeljima pod spomenikom Hrvatskim braniteljima s područja Velike Gorice poginulim u Domovinskom ratu, gdje smo uz molitvu i prisjećanje na strašnu sudbinu Vukovara i Škabrnje te sve poginule hrvatske branitelje i civile u Domovinskom ratu zapalili svijeće oko spomenika i time im odali počast. Već tradicionalno, Turopoljski izlet svoj izlet u studenom završavaju okupljanjem oko spomenika braniteljima, povodom tužnih obljetnica na koje nastoje očuvati spomen, a osobito na stradale u Domovinskom ratu, među kojima je i naš Tihomir Tomašić – Tihica.

Više fotki potražite u Galeriji fotografija: http://io-tur.hr/galerija-fotografija/galerija-fotografija-2019/?album=12&gallery=194