Indijanci u Rakitovcu

  • Objavljeno: 01/08/2018
  • Autor:

Logorovanje za poletarce organizirali smo u srpnju u Rakitovcu, nedaleko od Velike Gorice. Tema ovogodišnjeg logorovanja bili su indijanci, koji su poput nas prirodnjaci, ljubitelji života u prirodi.

Na logorski teren došli smo nakon kiše, pa nas je dočekalo mekano tlo, koje se pod našim nogama i kotačima vozila ubrzo pretvo rilo u žitko blato. Prekrasna šuma oraha, koja nam je trebala pružiti idilični hlad u vrućim ljetnim danima zapravo je sprečavala da se zemlja osuši, pa je svaka nova kiša donosila nove nedaće. Vlažno je bilo do zadnjeg dana, no nije to moglo pokvariti atmosferu dobrog izviđačkog logorovanja.

Uvjerite se pregledom fotogalerije: http://io-tur.hr/galerija-fotografija/galerija-fotografija-2018/?album=11&gallery=172

Boravili smo blizu domu svome, pa je opremu i sudionike do logorskog terena trebalo prebaciti svega 11 kilometara. Nije bilo smisla da za to naručujemo prijevoz, nego su se spremno odazvali roditelji. Nakon opsežnih priprema, pakiranja i nabave hrane, zajedno smo opremu utovarili i rasporedili u četiri vozila, kombija i kamiona, te smo je prevezli u Rakitovec, na imanje obitelji Brcković. Tu je u kratkom vremenu, u nedjelju poslije podne trebalo podići petnaestak šatora, kako bi u njih mogli smjestiti 54 sudionika ovogodišnjeg logorovanja … a logorovali smo bez izviđača, koji su nekoliko dana kasnije putovali u Makedoniju.

Kiša nas je zaista stavila na kušnju. Sudionika na logorovanju bilo je (standardno) puno, pa je u funkciju trebalo staviti apsolutno svu opremu, dio koje je staro i već u lošem stanju. Stoga su neki šatori promočili, a u njima su bile vlažne i osobne stvari te vreće za spavanje. To je trebalo sušiti i održavati čistim. Za dobar dio djece ovo je bilo prvo višednevno izdvajanje iz obitelji, a mnogi od njih ne vole grmljavinu niti kada su u sigurnosti svog obiteljskog doma. Bio je ovo i test izdržljivosti, snage i živaca, jer nije lako noćiti pod šatorom, pod drvećem, kada kiša lijeva, a uokolo blješti i silovito grmi. Doznali smo da je usred Rakitovca u olujnoj noći grom pogodio drvo i rastavio ga u trešće! Mi smo te noći obilazili šatore, umirivali djecu u njima te smo stajali usred logorskog kruga, pod kabanicama koje su također promočile i pjevali iz sveg glasa, kako bismo nadglasali gromove i umirili djecu u šatorima. Djeca su jednako grleno s nama pjevala izviđačke pjesme, dokle god pljusak i grmljavina nisu prošli. Preživjeli smo prvu noć, a nešto blaža katastrofa ponovila se nekoliko dana kasnije.

VIDEO Gorički skauti na logorovanju u Rakitovcu

Tema ovogodišnjeg logorovanja bili su indijanci, prema kojima su i patrole dobile imena, a djeca su vezano uz njihov život, simboliku i običaje dobila radne zadatke, koje su trebali ostvariti uz pomoć predvodnika. Također, trebalo je brinuti o urednosti svojih šatora i osobne opreme u njima te pomagati teti kuharici prilikom spravljanja hrane. Kako bi šatori bili što uredniji, a kako bi i mamama mogli i znali olakšati slaganje odjeće kod kuće, prvih smo dana vježbali kako složiti majicu, košulju i hlače.

Osim sportskim i zabavnim aktivnostima, koje smo provodili na logorskom terenu i usred Rakitovca, dane smo si ispunjali šetnjama, pješačkim izletima s ciljem upoznavanja naselja u okruženju mjesta boravka. Tako smo upoznali Rakitovec, Kuče i Turopolje, a šetnjom smo obuhvatili i područje Turopoljskog luga, kao vrijednog i očuvanog prirodnog prostora s brojnim biljnim vrstama i staništem brojnih životinjskih vrsta, vodozemaca, gmazova, divljači, leptira, kukaca i ptica. U njihovom otkrivanju i boljem upoznavanju jedan su nam dan pomogle dvije studentice biologije, s kojima smo obišli područje uz kanal Sava-Odra te smo pronašli mnoge puževe, leptire, vodozemce i kukce. Na žalost, nismo naišli ni na jednu zmiju, ali smo o njima čuli i saznali dosta.

Ugostili smo i predstavnike Zelene ekološke zadruge koji su nas poučili koliku štetu u prirodi čini čovjek nemarnim korištenjem proizvoda od plastike te njihovim neprimjerenim odlaganjem u prirodi. Naučili smo što nam je alternativa te kako je moguće na izviđačkim aktivnostima koristiti obnovljive izvore energije: napraviti solarni punjač, solarno kuhalo ili pećnicu, odnosno raketno kuhalo na kome je ručak moguće skuhati sa samo jednom suhom granom drveta.

Našim smo se domaćinima na gostoprimstvu nastojali odužiti korisnim doprinosom. Tako smo u dogovoru s Mladenom Brckovićem, koji je osigurao pribor i materijal, obojili vrtni stol i drvenu konstrukciju, odnosno stupove ljetnog paviljona. Svi su bili motivirani i voljni učiniti nešto korisno, a posebno je vrijedan i uredan bio naš Pero.

Ponosom nas ispunjava i zajedničko gledanje utakmice hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji, uz žustro navijanje naše djece i emocionalno praćenje svake akcije naših reprezentativaca.

Iako je kiša rashladila prirodne vode, rijeke i jezera, pa je zbog toga otpala mogućnost odlaska na kupanje, usred logorovanja otišli smo na izlet u Sisak, gdje smo prošetali uz Kupu, upoznali središte grada te smo se poigrali na livadi uz Stari grad.

Na logorovanju smo proveli samo deset dana i to vrlo blizu domu, no bilo je prepuno iskustava i doživljaja, pa vjerujemo da će mnogima ostati u izuzetnom sjećanju. Osobito Rafi i Dori, za koje smo priredili pravo izviđačko vjenčanje. Okupili smo se na svečanosti uz vatru i tamo okrunili ljubav našeg puža-muža i njegove malodobne bene. Ceremonija nas je nasmijala do suza, a vrlo motivirano i do detalja pripremljena oduševila nas je i predstava, odnosno nijemi igrokaz koji su nam pripremili izviđači, članovi patrole „Žohari“, a u kome su uz nas uživali i roditelji nakon igara u Rakitovcu.

Spomenimo se i našeg druženja s roditeljima. Pozvali smo ih na roštilj i igru s djecom u prirodi, no kako je naš logorski krug bio prevlažan da bismo se tamo igrali, pomoć smo potražili od Vijeća mjesnog odbora, odnosno predsjednika. Tako smo susret s roditeljima organizirali kod Društvenog doma u Rakitovcu, gdje smo priredili izuzetno javno događanja. Livadu pored doma pretvorili smo u poligone za natjecanje i sportska igrališta. Tu smo upriličili povlačenje užeta, otimanje marame, skakanje u vrećama, gađenje mete lukom i strijelom, boćanje … u kome su se odvojeno nadmetali roditelji, a njihov rezultat potom su mogla ispraviti ili potvrditi djeca. Kao najaktivniju obitelj, koja se uključila u najveći broj igara i s najvećim brojem članova, proglasili smo obitelj Marinić. Bio je to prekrasan dan roditelja njihovoj Nini, koja je toga dana proslavila trinaesti rođendan. No, pobjednici smo na ovom susretu bili svi, jer smo se okupili, uspješno družili, sudjelovali u igrama, pokazali da u nama još uvijek čuči dijete uvijek spremno za igru i zabavu, i to smo sve bili spremni podijeliti s djecom, zabaviti ih, nasmijati i učiniti ponosnim na svoje roditelje. Svi smo ovim susretom nešto dobili. Nešto veliko i na tome nam svima od srca čestitam.

Na kraju moram iskazati zahvalu onima koji su se nešto značajnije iskazali u pomoći te su pridonijeli uspjehu ovogodišnjeg logorovanja. Na prvom mjestu tu je obitelj Brcković, koji su nam na raspolaganje stavili svoje imanje te su nam ukazali povjerenje da i ovoga ljeta brinemo o Petru i njegovom odrastanju; zatim Mirjana, koja već treću godinu za nas kuha, ali ne da ne budemo gladni nego da budemo siti i ničega željni. Još malo pa joj nećemo zahvaljivati, jer sve je više članica našeg odreda, a ne tek kuharica broj tri ili pet i neizostavna je članica naše ekipe. Uz nju su bili i naši brđani: Hans (Ivan Svoboda), koji nam je pružao svakodnevnu logističku potporu, te Kuzma (Željko Krizmančić) i Pic (Krešimir Ivaci) koji su nam pomogli koliko im je posao dozvoljavao. Za prijevoz bilo čega kombijima na raspolaganju su nam bili obitelj Lučić, tata Vidak, a kamionom nam je opremu pomogao prevesti i naš Mujo (Predrag Brkljač).

Moram pohvaliti sve majke koje su nas na roditeljski dan počastile fenomenalnim kolačima, svim roditeljima koji su se toga dana odazvali i uključili u igre, a osobito pečenjarima koji su za sve nas ispekli veliku količinu mesa na roštilju. Posebnu zahvalu upućujem mještanima Rakitovca, koji su nas jako lijepo i s veseljem prihvatili u svom mjestu, na čelu s Damirom Kovačeviće, predsjednikom mjesnog odbora, koji nam je omogućio korištenje društvenog doma u Rakitovcu i prostora oko doma, koji je samo za nas uredio domar. VG Vodoopskrba i ove nam je godine donirala vodu za piće i kupanje, spremnike za vodu te su redovito brinuli o našoj opskrbi svježom vodom, na čemu im od srca zahvaljujemo, osobito direktoru Tomislavu Jelisavcu, koji je iskazao puno razumijevanje za nas i pružio nam bezrezervnu potporu, kao i pilani Galeković, odnosno Filipu Galekoviću, koji su nam omogućili korištenje drvene građe i sirovine za loženje i izradu patenata na logorovanju.